Hvarska čipka od agave je zamišljena u mašti pojedine sestre i rezultat je individualne ideje i umjetničke nadarenosti svake čipkarice. Kao takva je jedinstvena i unikatna rukotvorina.
Motivi su uglavnom puni sunca, cvjetni, vedri i raskošni.
Namjena čipke je bila isključivo ukrasna. Čipkom se nekad ukrašavalo posteljno rublje, košulje, rupčići i rupci za pokrivanje glave i ramena, a upotrebljavala se i kao ukras na oltarnim pokrivačima i misnim košuljama
Samostan benediktinki u Hvaru postoji od 1664.godine, kada su iz Paga došle u Hvar dvije redovnice da bi samostan mogao započeti svoje djelovanje. Za osnutak samostana zalagala se hvarska komuna od 1534.godine, a neki Hvarani svojim darovnicama poticali njegovu izgradnju. No najveća zasluga ide biskupu Milaniju koji je sretno priveo kraju dugogodišnje otezanje oko osnutka i sam osobno doveo redovnice u hvarski samostan sagrađen na ostavštini pjesnika Hanibala Lucića. Godine 1826. hvarska Komuna zatražila je od benediktinki da osnuje žensku pučku školu. Sestre su to prihvatile, osnovale školu i vodile ju punih 60 godina: 1826. – 1886. Te je godine naime u Hvaru osnovana državna pučka škola.
Iako je njihova škola bila zatvorena, benediktinke su nastavile davati privatne satove podučavajući djevojke i žene potrebnim vještinama za izradu čipke.
Uz prvenstveno duhovni karakter što ga samostan već stoljećima upečatljuje na ovom prostoru, danas je posebno poznat u cijelom svijetu po izradi čipke od agave, koja se njeguje samo u benediktinskom samostanu u Hvaru, po tradiciji od prije gotovo 130 godina i prelazi iz generacije u generaciju. Postupak izrade čipke od agave je mukotrpan i zahtjevan posao. Iz svježih listova agave odstrane se bodljike, skine kožica i izvlače vlakna/niti, tanke i čvrste (iz sredine) s kojih je potrebno sastrugati mesnato tkivo. Vlakno se potom ispire u vodi i sapunici, suši se i kad je suho noktima se sastruže ostatak mesnatog tkiva kako bi se dobila potpuno čista nit. Nakon obrade niti su bijele boje, prilično tanke određene čvrstoće i dužine oko jednog metra. Zanimljivo je da redovnice ne izrađuju čipku za vrijeme bure jer su vlakna tada krhka i lomljiva; preferiraju jugo zbog veće vlažnosti zraka.
Čipka se ne pere i ne pegla, a čuva se pod staklom kako bi u potpunosti bila zaštićena. Može se i uokviriti.
Čipka od agave se ne izrađuje po nekom već ustaljenom nacrtu, već je svaka zamišljena u mašti pojedine sestre i kao takva je unikatna umjetnička tvorevina.
Umijeće izrade ove čipke je toliko posebno da je 2009.godine čipkarstvo u Hrvatskoj uvršteno na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Osim izrade hvarske čipke od agave, uvrštene su i izrade čipki iz Paga i Lepoglave
Muzej benediktinskog samostana u Hvaru
mnogobrojne izložbe i diplomatsko-kulturne svečanosti u Europskoj uniji i svijetu
